25-tog juna je izvršeno masovno prisilno iseljavanje Bošnjaka iz Višegrada. Nekoliko stotina žena, djece i starca je nasilno strpano u autobuse i odvezeno prema Makedoniji.
Srpski Crveni Krst im je dao odjeću i hranu, te ih natjerao da potpišu izjave da su dobro tretirani i da žele da idu u Makedoniju.
Po dolasku na granicu sa Makedonijom izbacili su ih iz autobusa i napustili. Makedonija ih je, iz razloga što su oni muslimanske izbjeglice i što već imaju suštinske probleme sa vlastitom muslimanskom manjinom, odbili primiti. Tako su višegradski Bošnjaci, u sred ljeta, lutali po ničijoj zemlji bez hrane i vode, sve dok neki Albanci iz obližnjih sela nisu došli i odvezli ih u njihove kuće .
Nijedna deportacija nije izvršena kako je obećana. To su sve bile prevare u koje su Bošnjaci, nažalost, uvijek povjerovali.
Svjedok, Muhamed K., koji je bio u “grupi za Makedoniju”, priča kako je prije polaska izvedeno petero ljudi i odmah ubijeno. Zatim nakon polaska autobusa, autobus je zaustavljen kod Vragomila, iza Dobruna, gdje je ubijeno još 11 ljudi.
