BH DANI 2006
U četvrtak, 29. marta, bageri su počeli kopati u centru Višegrada, u ulici JNA, na predratnom broju dva, gdje je nekad bila kuća Esada Brankovića, spaljena početkom rata i mehanizacijom potpuno poravnata. Prije dvije godine kopalo se u kući Zulfe Hasečića, koja graniči sa kućom Brankovića. Tražila su se tijela Vezime (kći Demira Osmana) Hasečić (1952.), njenog sina Nermina (Remze) Hasečića (1977.), kćerke Alme (Remze) Hasečić (1981.), oca Veziminog Osmana Demira i majke Nefe Demir, zatim brata Veziminog Azema (Osmana) Demira, te Sulejmena (Mustafe) Tvrtkovića, njegove supruge Abide (Omerović) Tvrtković i sina Selima (Sulejmena) Tvrtkovića (1977.). Zadnji put, prema tvrdnjama svjedoka, viđeni su u kući Zulfe Hasečića. Od juna 1992. za njih se ništa ne zna. Svjedoci za njihov nestanak terete Milana Lukića.
I poslije nekoliko sati traženja rezultati su izostali. Bakira Hasečić, predsjednica Udruženja Žene žrtve rata, tvrdi da je ekshumacija na ovoj lokaciji vršena po prijedlogu Lazara Draška, glavnog kantonalnog tužioca Bosanskopodrinjskog kantona, ali su kosti nestale. Pitala je, priča Hasečićka, Draška: "Tužioče, ti prije tri godine reče: ‘Što ne vadiš one svoje, oni su u pečenari, u kući Brankovića?’ Nakon toga me je napao tvrdeći da to nije tačno. Šokirala sam se jer je na tom sastanku bilo još nekoliko osoba koje to mogu posvjedočiti."
Ševala Valetovac je taj dan u Višegradu tražila brata koji je 26. maja 1992. zajedno sa još 20-ak mladića izveden iz autobusa koji je išao u Makedoniju. Nikad niko od njih nije pronađen. O onome što je preživjela u Višegradu Ševala je ispričala istražiteljima u Goraždu. Tada joj je, tvrdi, Draško pomenuo da je vidio tijela porodice Hasečić. Podsjetila ga je na to u Višegradu, a Draško ju je maršnuo i rekao joj da se gubi?!
Ko je Lazar Draško?
Tokom rata je bio javni tužilac u Višegradu, a navodno je imao i čin pukovnika.
Preživjeli Višegrađani ga optužuju da je znao za ratne zločine (silovanja, masovna ubijanja i spaljivanja civila u kućama), ali da nikad ništa nije uradio kako bi ih spriječio. Navode i da je Draško na suđenju Milanu Lukiću svjedočio u njegovu korist. Govoreći o postupku protiv Milana Lukića Šefko Alomerović je izjavio: "Iz zapisnika o saslušanju Branimira Savovića, ratnog komandanta Višegrada i poručnika Višegradske brigade Lazara Draške pred istražnim sudijom u Užicu, jasno je da su ga branili".
Kao ratni javni tužilac Draško nikad nije uradio nijednu istragu o srpskim zločinima u Višegradu, ali je vodio istrage protiv Bošnjaka. Za mnoge koje je on ispitivao ni danas se ne zna gdje su, a njihove iskaze date pod batinama iskoristio je za izvještaj Stanje u opštini Višegrad pred izbijanje ratnih sukoba i zločini prema Srbima u toku ratnih sukoba, koji je ‘96. radio za beogradski Komitet za prikupljanje podataka o izvršenim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava.
Slobodan Milošević je taj izvještaj priložio u svoju odbranu navodeći: "Imam kod sebe dosta dokumenata koji govore o zločinima Muslimana u Višegradu. Samo primera radi, evo jedan izveštaj koji je napravilo Osnovno javno tužilaštvo Višegrad. To je izveštaj koji je javni tužilac podneo još, znači, 17. marta i tu se navodi šta su radili 1991. islamski fundamentalisti, teroristički napadi još 1990., zločini koje su izvršile muslimanske formacije u Višegradu i tako dalje. Molim Vas, gospodine Maj, da uzmete ovo kao dokazni predmet, jer je to informacija o izvršenom genocidu i ratnim zločinima protiv pripadnika srpskog naroda u opštini Višegrad u 1991. i 1992. Ta informacija ima 18 stranica i potpisao je javni tužilac Lazar Draško."
Rezultat "srpskog otpora stvaranju islamske države" o kojem Draško nikad nije pisao je oko 3.000 nestalih Višegrađana (600 žena i 119 maloljetne djece), 110 bošnjačkih sela potpuno uništenih, porušeni muslimanski vjerski objekti, masovna silovanja Bošnjakinja…
Lazar Draško je poslije rata radio kao tužilac i sudija u Bileći, Višegradu i Trebinju da bi nakon revizije pravosuđa bio imenovan za glavnog tužioca u Kantonalnom tužilaštvu u Goraždu. Udruženje Žene žrtve rata su 20. aprila 2005. Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, odnosno njegovom predsjedniku Branku Periću, poslale dopis sa zahtjevom da se provjere "postojeći dokazi i postavljenje Lazara Draška na mjesto glavnog kantonalnog tužioca Bosanskopodrinjskog kantona Goražde".
Tri mjeseca kasnije uslijedio je odgovor iz Ureda disciplinskog tužioca koji je potpisao Mersudin Pružan, a u kojem se navodi da su oni ispitali pritužbe na izbor Draška zbog navodnih ratnih aktivnosti, te da "Ured disciplinskog tužioca nema mandat da ispituje aktivnosti koje su se dešavale u periodu od 1992. do 1995."?! Pozvali su se i na Zakon o VSTV-u prema kojem "disciplinski tužilac ne može pokrenuti postupak protiv sudije ili tužioca po isteku više od pet godina od dana na koji je navodni prekršaj učinjen"! (DŽ.K.D.)
http://www.bhdani.com/print.asp?kat=fok&broj_id=460&tekst_rb=3
